Ovih dana, tačnije od covida do danas smo bombardovani ponudama različitih konsultanata koji nam nude pomoć da naučimo kako da se nosimo sa različitim modelima ponašanja, kako da odgovorimo na iste, kako da ih obradimo, prihvatimo ili odbacimo i slično.

Jedan model ponašanja je dosta karakterističan za djecu do 5 – 6 godina života i kasnije u pubertetskom dobu, bar prema mom iskustvu, koji sam nazvala „TEFLON“, prema karakteristima posuđa koju manje više svi koristimo u domaćinstvu.

Osnovna karakteristika teflonskog posuđa jeste da hrana ne može zagoriti, da prilikom kuhanja ne prijanja, a uglavnom klizi iz posude, sve u svemu vrlo korisno i praktično.

Naime o čemu se tu radi, karakteristika samog materijala jeste da se ne mijenja kod visokih i niskih tempretaura i pritisaka, otporan je na temperature -200C do +260C kao i na uticaj kemikalija, tačnije otporan na vanjske uticaje pa i feedback i coaching u svim njihovim formama.

Kroz iskustvo sam osvijestila da nisu samo djeca ta koja koriste ovaj model ponašanja, nekima ostaje kao usvojeni model ponaša i u zrelijoj dobi, pa kroz život nastave funkcionisati sa svojstvima teflona. U prevodu šta god da im neko kaže, ukaže ili slično to samo sklizne sa njih odnosno ne „prijanja“ i oni nastave kao da se ništa nije desilo.

To nije rijedak model ponašanja, npr. Alex Ferguson u svojoj autobiografiji navodi Davida Beckama kao tipičan primjer tog modela ponašanja. Možda se i može zanemariti u nekim situacijama, međutim kada je ponavljajuće predstavlja karakteristično podrivanje autoriteta menadžera i potrebno je nešto poduzeti.

Znamo kako se završila priča između Davida i F.C. Manchester Uniteda, to je jedno od rješenja. I da, važno je napomenuti da Ferguson navodi da nije ciljano gađao Davida kopačkom već da je u nastupu ljutnje šutnuo kopačku koja je završila na Beckamu.

Poruka je da podrivanje autoriteta nadređenog ili kolege TEFLON modelom ponašanja nije prihvatljivo i da je potrebno poduzeti konkretne mjere ili korake, bez kopački i sličnih predmeta.