Ja to obično deklarišem kao „jutarnja šolja kafe/čaja“, odnosno da li se radujete tom ritualu ili ne. Kada mu se radujete, podjednako se radujete i zadacima koji vas čekaju, šefu i članovima tima, tačnije ne svima podjednako, ali i one sa kojima nemate rapport lakše prihvatate u svoj eko sistem.

Kada smo na pozitivnoj osi, sve nam ide od ruke: imamo više samopouzdanja, veća nam je produktivnost, bolje mentalno zdravlje, sretniji smo na dnevnoj osnovi, više se angažujemo, pravimomanje grešaka … i lista je još duga.

Kada smo na negativnoj osi sve gore navedeno je upitno i lista negativnosti je puno duža, posebno bih na nju dodala preispitivanje oko svega i svačega, od svrhe zadataka koje dobijamo do zašto namje neko nešto rekao… i tako u krug, po cijele dane a nekada i noći.

U osnovi ne možemo podjednako voljeti sve zadatke, ali možemo voljeti svrhu onoga što radimo, kako to utiče na organizaciju, na procese, na ljude oko nas i generalno kakav trag ostavljamo radećiodređeni posao.

Puno faktora utiče na intenzitet ljubavi: profesionalno i stručno znanje, kompleksnost zadataka i koliko su izazovni, odnosi u timu i na nivou organizacije, odgovarajući stil rukovođenja, koliko se slave uspjesi a kako se tretiraju pogreške … i još jedna poduža lista.

Na nivou organizacije se sprovode istraživanja angažiranosti i zaista pružaju odlične smjernice za dalje postupanje, individualno možemo raditi inventure po Pareto principu 80:20, do 80% aktivnosti koje imaju svrhu, grade nam samopouzdanje, rastemo i učimo kroz njih i stvaraju dodanu vrijednost organizaciji, nasuprot 20% aktivnosti koje trebamo obaviti ali u njima ne prepoznajemo traženi nivo svrhe.

Rezultat inventure nam može pružiti smjernice za dalje individualno postupanje, otvoren razgovor sa šefom o daljoj karijeri, otvoren razgovor sa kolegama o uvođenju izmjena u radne procese, otvoren razgovor sa sobom šta to želimo i kako da dođemo do toga, prilike su nebrojene.

Lično ne vjerujem u novogodišnja obećanja, uvijek se sjetim Bridget Jones, ali vjerujem u inventuru i presjeke stanja sa čime ulazimo u nastupajuću godinu, jer tada znamo na čemu smo.

Psiholog Jorge Bucay tvrdi da se svaki partnerski odnos zasniva na stolu na tri noge: ljubav, povjerenje i privlačnost. Prema njemu ljubav i povjernje imaju istoriju i uvijek se možemo prisjetiti šta smo voljeli raditi i koliko smo imali povjerenje od okoline, ukoliko smo izgubili iskru odnosno strast ne možemo je prizvati iz sjećanja ona je tu ili nije.

Zahvaljujem se svima koji čitaju ovo što napišem, daju svoje osvrte i želim da u 2024. godinu uđemo sa pozitivnim i čvrstim inventurnim listama.