Radi se o psihološkom fenomenu poznatom kao Imposter syndrome ili Sindrom varalice i reflektuje duboko vjerovanje osobe da ne zaslužuje ostvareni uspjeh te da se radi o pukoj sreći koja će nestati kada poslodavac otkrije “prevaru”. Prema istraživanjima 70% do 80% ljudi pati od ovog sindroma a istom su sklonije žene. Sindrom živi u našim mislima, npr. održimo prezentaciju i svi nam čestitaju a mi mislimo: “Bila je to sjajna publika. Jednostavno im se sviđam. Ponovno sam ih prevario/la. Naime, naša predodžba o tome što znači biti kompetentan ima snažan utjecaj na to koliko se kompetentnim osjećamo, to je srž osjećaja varalice. Dr. Valerie Young, expert iz ove oblasti, je ovaj fenomen kategorizirala u 5 podgrupa:
1.     Perfekcionista, brine “kako” se nešto radi. Perfekcionisti postavljaju visoke ciljeve za sebe i ukoliko ih ne ostvare produbljuju sumnju u sebe. Postaju ovisni o kontroli te ukoliko žele da nešto urade kako treba, moraju to uraditi sami. Uspjeh drugih je rijetko zadovoljavajući jer vjeruju da oni sve mogu uraditi bolje.
2.     Superžena/muškarac, brine “koliko” uloga može žonglirati i biti briljantan. Ljudi koji iskuse ovaj fenomen su ubijeđeni da su foliranti među svojim kolegama, uobičajeno rade izuzetno vrijedno i dovode sebe do krajnjih granica. Neuspjeh u bilo kojoj ulozi koju obavljaju izaziva sram. Težak i zahtjevan rad predstavljaju mandatornu i jedinu validaciju.
3.     Prirodni genije, pored toga što brine o tome “kako” se nešto radi (kao i rođak Perfekcionista) dodaje i kategoriju koliko brzo se nešto može završiti. Ljudi koji pretenduju ovoj vrsti varalice postavljaju vrlo visoke standarde za sebe, kao i rođaci perfekcionisti. Činjenica da ne možete ispaliti svoje remek-djelo iz prvog pokušaja izaziva sram.
4.     “Teški individualac”, najviše brine o tome “ko” će izvršiti zadatak. Da biste ispunili svoja očekivanja, to morate biti vi i samo vi. “Trpitelji” koji osjećaju kao da traženjem pomoći otkrivaju svoju nemoć, poziv za pomoći je znak neuspjeha koji izaziva sram.
5.     Stručnjak, verzija Perfekcioniste koji dodatno brine “šta i koliko zna”. Osobe koje pretenduju ovoj vrsti varalica se duboko plaše da budu prozvani kao neiskusni ili neznalice. Istina je da se uvijek treba više naučiti kako bi se profesionalno napredovalo, međutim tendencija kontinuiranog prikupljanja znanja može predstavljati oblik odgađanja da se iskorači. Tanka je linija između tipova i čini mi se da sam iskusila svaki od navedenih u određenom momentu, bez obzira na određeni profil ili podgrupu ako se osjećamo kao varalice daleko smo od samog sebe. S obzirom na procenat ljudi koji pati od ovog sindroma radi se o armiji i za početak možemo početi pričati sa kolegama o ovome, poslodavci mogu kreirati organizacione kulture u kojima su ljudi ohrabreni da otvoreno razgovaraju o Sindromu Varalice i na taj način grade međusobno povjerenje.